Dobar film ili serija građanskog odgoja i obrazovanja vrijedi: Krhotine žene

O AKTIVNOSTI

U svibnju slavimo snažne žene bez kojih danas ne bismo bili ovdje. U skladu s time, ovaj mjesec će se kolumna posvetiti filmu „Krhotine žene“, odnosno, „Pieces of a Woman“. Film se bavi problematikom traumatičnog poroda, gubitka djeteta te sudskim procesom vođenim protiv primalje. U toj zavrzlami, po strani se stavlja osjećaje jedne osobe – majke izgubljenog djeteta.

Martha i Sean su mladi par koji iščekuju svoje prvo dijete. Naizgled se sve čini savršeno – Marthina trudnoća dobro napreduje te se vesele svome djetetu. Jedino što im komplicira život je Marthina majka koja smatra da Sean ne pridonosi dovoljno te da ne omogućuje njezinoj kćeri ono što ona zaslužuje. Zabrinuta je za okruženje u kojem će živjeti njezino unuče, što izaziva vječne svađe nje i Seana koji se osjeća podcijenjeno.

Martha se odlučila poroditi kod kuće. Od tog izbora svi su je odgovarali – njezina majka, obitelj i prijatelji. Ona je ostala ustrajna te kada započnu trudovi Sean pokušava nazvati njihovu primalju Barbaru. Umjesto nje, dolazi Eva. Martha njoj ne vjeruje i teško joj je opustiti se u prisustvu osobe koju ne poznaje. Uz mnogo nagovaranja pristaje na tablete za ublažavanje boli. U jednome trenu Eva primijeti da djetetovo srce kuca vrlo sporo. Sean nazove hitnu pomoć, iako se Martha tome opire. Ni pod koju cijenu ne želi odstupiti od svoje odluke da dijete porodi u svom domu. To bi za nju bio poraz. Martha u posljetku rodi naoko zdravu djevojčicu. No vrlo brzo djevojčica poplavi te ju Eva bezuspješno pokušava oživjeti.

Praznina nakon gubitka djeteta

Gubitak djeteta uvijek je težak. Bilo to u prvih par mjeseci trudnoće uslijed spontanog pobačaja, pri porodu nakon što je 9 mjeseci dijete nosila u sebi ili nakon 19 godina kada je već odrasli čovjek. Martha ne zna kako bi se nosila s osjećajima. Sean, njezina majka, obitelj i prijatelji kreću u okrivljavanje i „činjenje“ - svi imaju svoj stav o tome tko je kriv i što treba napraviti. Martha se nalazi u cijeloj toj situaciji izdvojena, prisutna tijelom ali ne i duhom. Preispituje odluke koje su donesene u noći poroda, na što je možda pristala, a nije trebala. Optužuje sebe za i najmanju sitnicu za koju smatra da je mogla dovesti do smrti djeteta.

Martha i Sean odlaze na sastanak s tužiteljicom. Sean želi saznati što je pošlo po krivom, no Martha nevoljko ulazi u cijeli proces. Ne zna što osjeća, snažno je potresena te se želi posvetiti samoj sebi i ne razmišljati o svemu kroz što je prošla. Ne zna kako se nositi s cijelom situacijom. To je u potpunosti shvatljivo – kako se uopće netko može pripremiti na to? Započinju proces protiv Eve. Smatraju da je agencija poslala osobu koja nije dovoljno educirana i nesposobna. Oni su računali na Barbaru te za sve okrivljuju novu primalju Evu. Martha zna da Eva nije kriva - duboko u sebi osjeća da nitko nije kriv.

Ima li majka pravo odlučivati o svom djetetu?

Martha želi djetetove organe donirati u znanstvene svrhe. Sean je pogođen takvom odlukom i zahtjeva da pokopaju svoje dijete. Martha se osjeća izdano od svih te nitko ne shvaća njezin stav i osjećaje. Svi misle da su oni u pravu, a ne doživljavaju mišljenje Marthe. Smatra da joj ne dopuštaju da napravi s ostacima svog djeteta što želi te joj time uskraćuju njezino majčinsko pravo.

Trudnice i majke se često nalaze pod povećalom društva kada je riječ o odlukama koje donose po pitanju svoga djeteta i poroda. Hoće li imati prirodan porod, hoće li koristiti epiduralnu, hoće li roditi carskim rezom, kod kuće ili u bolnici... Sve su to pitanja o kojima odlučuje primarno roditeljski par, ali čini se da svi uzimaju sebi na pravo imati mišljenje o tim odlukama - čak i stranci na ulici koji si uzimaju za pravo dirati trbuh trudnice bez pitanja. 

Izdaja od strane obitelji u najranjivijem periodu

Martha se sve više zatvara u sebe, ne želi razgovarati sa svojom majkom te ići na obiteljska okupljanja. Ima osjećaj da ju svi optužuju i njezine zahtjeve za poštivanjem svojeg mišljenja karakteriziraju pretjeranim i „ludim“. Misle da ona nije u pravu kada ne želi podignuti tužbu nad primaljom te i dopustiti da tijelo djevojčice donira u znanstvene svrhe. Kontroliraju ju i ograničavaju u svemu što želi. To ju gura u sve dublju depresiju. Povrh svega, Sean se osjeća zanemareno i prevari Marthu s tužiteljicom.

Sean prevari svoju ženu u periodu njezine najveće ranjivosti. U razdoblju kada ona najviše treba potporu i pomoć, nije uz nju. Napušta ju u najgorem trenutku, iako on to tako ne doživljava jer se, u svojim očima, bori protiv nepravde koja je počinjena nad njegovim djetetom. Uz to saznaje da će im parnica donijeti mnogo novaca ako Martha svjedoči protiv primalje. Martha to dugo odbija učiniti jer sama ne optužuje primalju ni za što. Ona u stvari ne zna koga bi za sve optužila. Potpuno je izgubljena u svojoj tuzi i emocijama. Na kraju pristaje svjedočiti pod pritiskom svoje majke. Majka ju po prvi put direktno optužuje za smrt svoga djeteta. Smatra da si je sama kriva što je odlučila poroditi svoje dijete kod kuće.

U međuvremenu se odnos Marthine majke i Seana pogorša jer saznaju za njegovu nevjeru. Majka reagira mnogo burnije od Marthe koja ostaje indiferentna. To dodatno pogađa Seana, očekivao je barem nekakvu reakciju. Majka Seanu ponudi veliku sumu novaca da ga nikada više ne vide, te ga Martha, bez pozdrava, odvozi u zračnu luku.

Kako se pomiriti s vlastitim osjećajima?

Nekoliko mjeseci kasnije, Martha svjedoči na Evinom suđenju. Do zadnjega trenutka nitko, pa ni Martha, nije znao što će ona točno reći. Mislili su da će to biti jednostavno suđenje u kojemu će Eva izgubiti. Martha pred sudom kaže da Eva nije kriva za smrt njezine djevojčice te da ju ne krivi ni za što.

Prihvatiti tešku situaciju i pomiriti se sa svojim osjećajima je teško. Svatko se s time nosi na svoj način. Gubitak tako velikog dijela svog života kao što je dijete neizmjerno teško pada bilo kome, a ponajviše majci. U takvim trenucima svima treba potpora okoline, prihvaćanje te da drugi svoje vanjske stavove o tome što se moglo učiniti bolje treba ostaviti sa strane. Nametanje stavova o tome što majka treba činiti sa svojim djetetom je postalo uobičajeno, a nikako ne bi trebalo biti tako jer je to jedno od osnovnih ljudskih prava i prava žena – odlučivati o svome tijelu i djetetu.

Pitanja za razmišljanje:

  1. Prisjetite se članaka i vijesti u medijima po pitanju poroda neke javne osobe. Kakvi su komentari na takvim vijestima?
  2. Kroz povijest, često se dolazilo do situacija da se trebalo odlučiti između preživljenja djeteta ili majke. To pitanje se najčešće postavljaju „glavi obitelji“, majčinom suprugu ili čak ocu. Razmislite kako je to utjecalo na žene.
  3. Tko bi trebao odlučivati o porodu i donositi odluke vezane uz dijete u modernom dobu?