Dobar film ili serija građanskog odgoja i obrazovanja vrijedi: Prava žena u svijetu Sluškinjine priče

O AKTIVNOSTI

Sluškinjina priča naziv je romana autorice Margaret Atwood iz 1985. godine, koji je poslužio kao materijal za film iz 1990. godine te seriju iz 2017. godine. Danas ćemo pisati o filmu, kroz koji ćemo promišljati prava žena. 

Radnja Sluškinjine priče odvija se u patrijarhalnoj i totalitarnoj državi, protiv čega se već niz godina cijeli naš svijet bori. Problema patrijarhata se redovito podsjetimo svake godine na Međunarodni dan žena, a nevjerojatno je da se već više od 100 godina žene bore i odopiru takvom društvenom uređenju. 

Položaj žene u patrijarhalnom društvenom uređenju 

Radnja serije smještena je u doba kada je samo šačica žena plodno. Na njima je zadatak da rađaju i osiguraju budućnost čovječanstva. Naizgled bi te žene trebalo slaviti, no događa se baš suprotno. Na početku filma, „sluškinja“ je oteta s granice države i odvojena od svoje djece. Pogažena su njezina osnovna prava odvajajući je od supruga i djece te odvodeći u nepoznato. Kate, sluškinja iz čije perspektive pratimo radnju, ima „sreće“ što je plodna, a zbog toga korisna. Vrijednost zarobljenih žena se procjenjuje s obzirom na to jesu li plodne ili nisu. Plodne žene, sluškinje, istovremeno bivaju posebno cijenjene, ali i u potpunosti podređene patrijarhatu.

June je odvedena u ustanovu gdje ju podučavaju kako biti sluškinja. Na svaki iskaz odupiranja sistemu, prema ženama se druge žene odnose s velikom grubošću. S obje strane su žene degradirane, iako se jedne osjećaju nadmoćnije od ostalih. Umjesto da se zajedno bore protiv nepravednog sistema koji oduzima sva životna i ljudska prava žena, žene u seriji „vježbaju“ autoritet nad drugim ženama. U našem društvu može se čuti izraz „žena je ženi vuk“.

Uloga žene kao one koja rađa naglašava se i danas, pogotovo s obzirom na povećanje broja parova koji ne planiraju imati djecu. U velikom dijelu društva taj odabir se snažno osuđuje. Žena, kao i parovi, bi treba moći odlučivati o svome tijelu, budućnosti i obiteljskom životu kakvog želi imati bez osude od strane okoline. Pogotovo ženama se odluke o kontroli vlastitog tijela osuđuju – pitanja pobačaja, kontracepcije...

Žene kao uniformirano „vlasništvo“ režima

Kate, unatoč pokušajima da se odupre režimu, biva dodijeljena „Zapovjedniku“ Fredu i njegovoj supruzi. Sluškinja je nazvana Offred, Fredova žena. Briše joj se identitet, njezina jedina uloga postaje biti sluškinja koja će im roditi sina. Ako u tome ne uspije, bit će eliminirana. Ako ne uspije roditi dijete, ona je za to kriva. Prilikom dolaska Kate u obitelj zapovjednika, uočava se još jedna vrlo bitna separacija žena. Sluškinje su u crvenoj odjeći dok su žene zapovjednika, žene visokog statusa, u plavome. Značajna je razlika između statusa žena, dodatno se naglašava nejednakost među njima. Unatoč naglašavanju statusa i nadmoći jednih žena nad drugima, sve su podređene muškarcima. On je onaj koji ima glavnu riječ. Odjećom su sve žene istoga statusa uniformirane, jednake. Muškarci nisu podložni takvim pravilima. Njih nitko ne definira, ne stavlja u određenu skupinu. Oni su vlastita osoba, imaju svoj identitet i njihov karakter nije narušen niti uniformiran.

Svojatanje žena kao vlasništvo muškarca uvelike je uvriježeno u našem društvu. Često se o ženama govori kao o nečijoj supruzi/zaručnici/curi. Od žena se očekuje da promjene prezime u muževo te time gube dio svoga identiteta. Kada žene zadrže vlastito prezime, najčešće muževo biva naglašeno te dijete nosi suprugovo prezime. Ističe se važnosti muževe obitelji i prezimena. Iako je potpuno normalno zadržati vlastito prezime, to se često Junegorizira kao čudno.

Trudnoća ili smrt: rađanje kao biološki imperativ

Sluškinja mora biti bez emocija dok biva silovana od strane zapovjednika. Leži u krilu supruge u ritualu kojim bi trebala začeti njihovo dijete. Supruga je degradirana time što ne može svome suprugu roditi dijete te mora uspostaviti dominaciju nad ženom koja to može. Dovoljno je posramljujuće što svjedoči spolnom odnosu supruga sa Sluškinjom te ne želi da oni uspostave emocionalnu povezanost. Povlači se stroga linija između dviju žena od strane sistema. Neplodne žene ako nisu bogate nemaju nikakve šanse za samostalni životom, dok plodne žene žive kako bi bile silovane i rodile bogatašima dijete – ne smiju imati vlastite djece. Žive u strahu hoće li biti izopćene i kažnjene vješanjem.

No, Kate nikako ne može zatrudnjeti. Saznaje da je već mnogo Sluškinja prošlo kroz ovu kuću te su bile ubijene jer nisu mogle zatrudnjeti. Pretpostavka da bi muškarac mogao biti neplodan je apsolutno nedopustiva. Slično tome, u današnjem društvu se za nedostatak djeteta u obitelji obično okrivljuje ženu. Muškarci ne žele vjerovati da bi oni mogli biti neplodni.

Povrh svega, zapovjednikova žena Kate ucjenjuje i prisiljava na spolne odnose s drugim muškarcem kako bi ostvarila svoju želju za majčinstvom. Kate je nemoćna. Ako se odupre i ne zatrudni bit će ubijena, a ako se sazna za neovlašteni spolni odnos te odnos s drugim muškarcem, bit će okrivljena ona. 

Kate ipak spoznaje da nije sama. Postoji udruženje koje se bavi protiv nepravednog ustroja koji žene stavlja u potlačeni položaj, koje joj pomaže u konačnom bijegu iz situacije u kojoj se zatekla. Ipak ima mnogo onih koji podupiru žene i njihova prava, iako nam se ponekad čini kako se oni drugi glasnije čuju.

Pitanja za razmišljanje 

• Zbog čega se Međunarodni dan žena obilježava na 8. ožujak?
• Postoji li u našem društvu razlika između bogatih i siromašnih žena? Navedite jedan primjer.
• Pročitajte dnevne novine ili pregledajte naslovnicu online portala. U kojim rubrikama se žene spominju? Na koji su način prikazane? Jesu li subjekt ili objekt vijesti?
• Promislite o uzrečici „žena je ženi vuk“ iz primjera Sluškinjine priče. Zbog čega dolazi do takvih situacija? Što „dobiva“ žena koja je drugoj ženi vuk?

Autorica: Valentina Dukić

Kolumna o građanskom odgoju i obrazovanju kroz (popularne) medijske sadržaje objavljuje se u sklopu projekta „MODUS - civilni i javni sektor za građanski odgoj i obrazovanje“  kojeg provode Udruga "Delta", Centar za građanske inicijative Poreč, Udruga za rad s mladima „Breza“ iz Hrvatske i Menneskerettighetsakademiet iz Norveške. Projekt je podržan s € 135.000,00 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru Europskog gospodarskog prostora i Norveških grantova.