28/05/2023

Proaktivni pristup medijskoj pismenosti mladih: transformacija obrazovanja za digitalno doba

O AKTIVNOSTI

U petak ujutro, 28.4.2023. u prostorima Dječje kuće Rijeka susreli su se djelatnici organizacija civilnog društva, škola i gradske uprave da bismo se osvrnuli na temu medijske pismenosti mladih. Postavilo se pitanje zašto je bitno djelovati i osigurati medijsku pismenost naših mladih te kako to postići. 

Socioemocionalne vještine kao temeljna zaštita za nepredvidivu budućnost

U vrijeme drastičnih promjena koje ulaze u našu svakodnevicu sve brže i sve češće putem tehnologije i Interneta, naš susret je naglasio važnost socioemocionalnih vještina mladih i odgojne dimenzije odgojno-obrazovnih ustanova. Razvijene socioemocionalne vještine su ono što će mladima omogućiti da uspješno nadilaze izazove i moguće teške situacije u kojima se nađu u digitalnom okruženju koje postaje sve veći dio njihovih života. Određena znanja o tome kako se zaštititi i na što pripaziti u ovom području će uvijek dobro doći, ali s obzirom na to koliko su nove te situacije u kojima se mladi danas pronalaze i svako jutro donosi još barem jednu novinu, vještine su ono što će ih voditi i štititi u svemu što tek dolazi.

Važnost interdisciplinarnosti i strateška uloga pedagoga

Zastarjela znanja i potreba za stalnim učenjem, razmjenom iskustava i dobrih praksa, učinkovitih sadržaja i metoda učenja i poučavanja mladih te sustavna primjena tih rješenja koja će doprinijeti razvoju medijske pismenosti opće populacije mladih također se naglasilo tijekom razgovora. Istaknuo se problem stihijskog reagiranja kada pričamo o ovoj iznimno važnoj i životnoj temi, kao i postavljanje odgovornosti na organizacije civilnog društva koje nisu u mogućnosti sustavno odgovoriti na ovaj problem i obuhvatiti populaciju svih mladih kojima je obrazovanje i osnaživanje u ovom području prijeko potrebno – jer to su svi mladi.

Postavili smo i pitanje tko je odgovoran za koji dio realizacije rješenja i između komentara se ocrtala nužnost interdisciplinarnosti, a kao buduća pedagoginja sam ostala pomalo zatečena time što se pedagog – onaj koji bi trebao biti taj koji identificira i planira odgovor na potrebe mladih što u svojoj školi, što u široj zajednici u kojoj djeluje – nije bio niti spomenut. Pedagog je onaj koji bi trebao osiguravati uvjete potrebne za provedbu kvalitetnog odgojnog djelovanja obrazovnih ustanova, koji bi trebao uočiti važnost medijske pismenosti mladih i učiniti ju prioritetom, koji povezuje lokalnu zajednicu i organizacije civilnog društva s ustanovom, koji je stručnjak za osmišljavanje učinkovitih odgojno-obrazovnih rješenja za kompleksne probleme. Nadilazeći samo pojedine škole, OCD-ove ili druge odgojno-obrazovne ustanove u kojima pedagog radi, u širem kontekstu, pedagog je onaj koji je stručnjak za odgoj i obrazovanje u takvoj širini i dubini da bi trebao sudjelovati u osmišljavanju pametnih obrazovnih politika koje će ostvariti prostor za učinkovito djelovanje i stvaranje kvalitetnog odgoja i obrazovanja za naše mlade, kako se problemi ograničavajućeg razredno-predmetno-satnog sustava i gomilanje gradiva činjeničnog znanja ne bi ponavljali kao prepreke presudnom odgajanju naših novih generacija. Što su teme koju su se, kao i u većini razgovora o izazovima u formalnoj i neformalnoj obrazovnoj praksi u našoj zemlji, pojavile u razgovoru.

Interdisciplinarna, umrežena, proaktivna i sustavna reakcija na izazove koje donosi medijska nepismenost mladih je ono što je potrebno za sigurnost i blagostanje svih nas. Susret poput ovog na tipičan povremeno-kišan dan u Rijeci jedan je od koraka u tom smjeru, jedan od mnogobrojnih koraka koje već godinama poduzimaju organizacije civilnog društva i entuzijastični odgojno-obrazovni djelatnici-pojedinci.

Piše: Petra Linčić